Vesti

Kako nestati sa interneta, 1. deo – Pravo na zaborav

Pravo na zaborav je pravo svakoga da traži od onoga ko upravlja njegovim informacijama brisanje podataka o ličnosti koji se odnose na njega pod određenim uslovima i bez odlaganja. Prvi slučaj prava na zaborav ustanovljen je presudom Suda pravde Evropske unije 2014. godine. Danas je pravo na zaborav, odnosno pravo na brisanje podataka mogućnost predviđena Opštom uredbom o zaštiti podataka Evropske unije (General Data Protection Regulation – GDPR). 

U praksi ovo znači podnošenje zahteva pre svega pretraživačima poput Google-a da uklone sporne informacije, uključujući linkove sa pisanim sadržajem, fotografije i video. Podnosilac zahteva treba da dokaže neistinitost ili nerelevantnost informacija koje su objavljene o njemu. Informacije za koje se traži brisanje ne moraju dakle biti samo neistinite, mogu biti i nevažne za javnost, intruzivne u odnosu na privatnost podnosioca, prikupljene bez pristanka itd. Ne očekuje se da se neistinitost informacija ili drugi razlozi dokazuju postojanjem pravnosnažnih presuda, već su mogući i drugi, neformalni načini dokazivanja. Ukoliko se uspe sa zahtevom, sadržaj za koji je traženo brisanje neće više biti dostupan putem pretrage, međutim ostaje na internetu. Ukoliko Google odbije da ukloni tražene linkove, podnosilac zahteva može da se žali protiv ove odluke lokalnom telu za zaštitu podataka o ličnosti. 

Google je uspostavio onlajn proces podnošenja zahteva za pravo na zaborav, kojim se na jednostavan način traži uklanjanje spornih linkova. U njihovom izveštaju, koji se bavi statistikom prava na zaborav, navode se između ostalog najčešći razlozi za zahtev za uklanjanje određenih linkova. Ako izuzmemo nepotpune zahteve, većina zahteva za brisanje odnosi se na linkove sa sadržajem koji spada u sledeće kategorije: lične informacije, profesionalne informacije, informacije o kaznenoj istoriji, a posebno informacije koje se odnose na dela učinjena u vezi sa poslom, informacije vezane za politički aktivizam osobe koja je zahtevala brisanje i, najzad, posebno osetljive lične informacije (vezano za seksualnu orijentaciju, političku pripadnost, zdravstvene podatke itd). 

Ovo pravo nije apsolutno, odnosno GDPR je propisao uslove pod kojim se može očekivati uspešan zahtev, koje je Sud pravde Evropske unije kasnije razvio kroz sudsku praksu. Najčešći razlog za odbijanje zahteva je javni interes. Naime, GDPR i Sud pravde Evropske unije postavili su kriterijum javnog interesa kao protivtežu pravu na brisanje podataka, iz nekoliko razloga – slobode govora, zatim prava javnosti na informisanje i, najzad, kako bi sprečili cenzuru i reviziju istorije, a pod ovim se misli i na reviziju nedavnih događaja. 

Srbija je u potpunosti transponovala GDPR u svoj pravni sistem, pa tako naš Zakon o zaštiti podataka o ličnosti trenutno prepoznaje i priznaje pravo na zaborav. Sud pravde Evropske unije je u odluci iz 2019. godine ograničio teritorijalnu primenu ovog prava, odnosno istakao da važi samo na teritoriji Evropske unije. Pitanje je da li bi u slučaju da je podnosilac iz Srbije, Google prihvatio kao činjenicu to što srpski pravni sistem prepoznaje ovo pravo i usvojio zahtev podnosioca, ili bi odbacio zahtev na osnovu teritorijalne primene. Ono što je moguće je da bi zahtev bio usvojen ali samo u pogledu pretraga na teritoriji Srbije.

Bez sumnje je da ima dosta situacija u kojima su neistinite informacije ili lične informacije prikupljene bez pristanka o nekome preplavile internet pretragu, kao i situacija u kojima su rezultati pretrage određenih lica i dalje informacije o njihovoj prošlosti koje danas nisu relevantne za njihov život. Posledice po privatnost, ugled, porodični i profesionalni život su dalekosežne i ozbiljne, tako da je postalo neophodno da pojedinci imaju priliku da isprave posledice neistinitih informacija u digitalnom prostoru, na način na koji se ne umanjuje pravo na izveštavanje i pravo javnosti na informisanost. 

Javite nam se ako ste imali problem sa svojom reputacijom zbog rezultata internet pretrage o vama ili ne želite da određene informacije o vama budu dostupne putem internet pretrage. Pravni tim SHARE Fondacije će razmotriti vaš slučaj i proceniti da li ima osnova za pokretanje postupka.

Povezani sadržaj

Novinarstvo 21. veka: era masovnih promena i prilagođavanja

Ko se sve smatra novinarom, kako su se mediji prilagodili u onlajn svetu, ko se sve bori za medijski prostor, te da li je medijima potreba regulacija ili samoregulacija, neka su od pitanja pokrenutih na trećem po redu okruglom stolu koji je organizovao Medija centar Beograd. Teme panela bile su (dez)informisanje javnosti, sloboda govora na […]

Priručnik za onlajn medije: pravni aspekti, publika i biznis modeli

Onlajn mediji su promenili način na koji se sadržaji proizvode, ali i kako ih publika konzumira. U okruženju koje se neprestano razvija, informativni portali, blogovi, ali i internet platforme tradicionalnih medijskih igrača nailaze na brojne izazove, kako pravne, tako poslovne i organizacione. U vezi sa tim, “Priručnik: Regulatorni okvir i poslovni modeli onlajn medija” u izdanju Fondacije […]

Promocija knjige “Greška 404”: Izazovi u digitalnoj sferi sve brojniji

Promocija knjige “Greška 404: Digitalna prava u Srbiji 2014-2019” održana je u utorak, u 18 časova, u “Spratu”. Na promociji su govorili Svetlana Lukić, urednica portala Peščanik,  Rodoljub Šabić, bivši Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, Milica Šarić, urednica CINS-a i Andrej Petrovski, direktor SHARE CERT-a. Uvodnu reč imao je direktor SHARE […]